O imunitetu, cjepivima, kontroverzama i životnom boljitku

 

U bilogiji imunitet je stanje u kojem organizam ima dostatnu biološku obranu kojem možemo izbjeći infekcije, bolesti i druge nepoželjene biološke napade.

Imunitet je sposobnost tijela da se obrani od ulaska štetnih mikroorganizama i virusa. Sastavni dijelovi imunološkog sustava se prilagođavaju svakoj novoj bolesti i imaju sposobnost generiranja imuniteta specifičnog za pojedini patogen.

Nespecifični, prirodni imunitet je prirodna otpornost organizma koja se stječe rođenjem. On osigurava otpornost putem fizičkih, kemijskih i staničnih mehanizama.

Stečeni imunitet je često podijeljen u dvije velike podkategorije ovisno o tome kako je imunitet dobiven. „Prirodno stečen imunitet“ dobiva se putem doticaja s uzročnikom bolesti, kada taj doticaj nije namjerno prouzročen. „Umjetno stečen imunitet“ razvija se samo putem namjernog djelovanja kao što je cijepljenje. „Pasivni imunitet“ se stječe putem prijelaza antitijela ili aktiviranih T-stanica s imunog domaćina i vrlo je kratkog vijeka (najčešće traje par mjeseci), dok se „aktivni imunitet“ unosi u domaćina putem antigena i traje znatno dulje, nekada i do kraja života.

U Europi uvođenje aktivnog imuniteta bio je pokušaj suzbijanja velikih boginja. No, imunizacija je postojala u raznim oblicima barem 1000 godina ranije . 1798. Edward Jenner je uveo do tada najsigurniji metodu namjernog inficiranja s cowpox virusom (cjepivo protiv velikih boginja) koja je uzrokovala blagu infekciju koja je izavala imunost na velike boginje. Od 1800. ovaj postupak se naziva cijepljenjem.

Umjetnim putem stečen aktivni imunitet

Aktivni imunitet stečen umjetnim putem može se inducirati cjepivom – substancom koja sadrži antigen. Cjepivo stimulira primarni odgovor na antigen bez uzrkovanja simptoma bolesti.

Postoje četiri vrste tradicionalnih cjepiva:

  • Inaktivirana cjepiva se sastoje od mikroorganizama umrtvljenih kemijskim supstancama i/ili toplinom koji nisu zarazni. Primjeri ove vrste cjepiva su cjepivo protiv gripe, kolere, gube i hepatitisa A. Ova vrsta cjepiva najčešće trebaju dodatne booster
  • Živa atenuirana cjepive sastoje se od mikroorganizama koje su uzgojene u uvjetima koje im onemogućavaju uzrokovanje bolesti. Odgovori na ovu vrstu cjepiva su znatno dugotrajniji i uglavnom nema potrebe davati booster Primjeri ove vrste cjepiva su cjepiva protiv žute groznice, zaužnjaka, ospica i rubeole.
  • Toksoidi su inaktivirani toksični spojevi mikroorganizama u slučajevima kada oni (umjesto samih mikroorganizama) uzrokuju bolest prije doticaja organizma s toksinom samog mikroorganizma. Primjeri cejpiva baziranih na toksoidima su cjepivo protiv difterije i tatanusa.
  • Podjedinično (subunit) cjepivo se sastoji od sitnih fragmenata organizama koji uzrokuju oboljenje. Tipično podjedinično cjepivo je ono protiv virusa hepatitisa B.

Većina cjepiva se daje putem podkožne ili intramuskularne injekcije pošto se ne absoribiraju dovoljno kroz želudac. Živi atenuirani polio i neka cjepiva protiv tifusa i kolera daju se oralnim putem kako bi se proizveo imunitet u crijevima.

Generički, proces umjetnog induciranja imuniteta kao načina zaštite od zaraznih bolesti funkcionira tako da se „imunogenom“ pripremi imunološki sustav. Stimulacija imunološkog odgovora zaraznim agensom naziva se imunizacijom. Cijepljenje podrazumijeva različite načine davanja imunogena.

 

Pitanje autizma

Jedan od najpoznatjih slučajeva u kojem su se cjepiva smatrala uzročnikom autizma je onaj koji se ticao MMR cjepiva. Dokazano lažirani znansteni rad Andrewea Wakefielda kojega je originalno objavio ugledni časopis Lancet iznio je navodne dokaze da je MMR cjepivo (cjepivo protiv zaušnjaka, ospica i rubeole koje se daje djeci nakon prve godine života) povezano s pojavom autizma u djece. Članak je bio kritiziran od znanstvene zajednice zbog nedostatka dosljednosti i dvostrukih kriterija obrade podataka, te je ubrzo djelomično povučen od strane Wakefieldovih koautora da bi 2010. bio u potpunosti povučen, a Wakefieldu oduzeta dozvola rada u medicini radi prijevare.

 

 

Grupni imunitet

Grupni imunitet ili grupni efekt cijepljenja, koji se ponekad naziva društvenim imunitetom, je vrsta imuniteta koja se javlja kada je većina stanovništa cijepljenja te tako pruža određenu, ograničenu zaštitu onima koji nisu razvili imunitet. Teorija grupnog imuniteta kaže da u slušaju zarazenih bolesti, koje se prenose s osobe na osobu, postoji veća vjerojatnost prekida lančane reakcije zaraze ako je veliki dio populacije imun ili je manje podložan zarazi. Što je veći postotak stanovništa otpornog na zarazu to su manje šanse da će podložna osoba doću u kontakt s zaraženom osobom.

 

Mehanizmi djelovanja

Cijepljenje djeluje kao svojevrsni štit koji spriječava ili usporava širenje zaraze. Necijepljenji dio populacije je indirektno zaštićen preko cijepljenjeg dijela stanovništva, jer su sada mogućnosti dolaska u kontakt sa zaraženom osobom smanjeni. Stoga javno zdravstvena mjera koja uključuje grupni imunitet može pomoći u spriječavanju širenja zaraze i bolesti, te tako pružiti zaštitu necijepljenom stanovništvu. Pošto samo mali dio populacije može biti bez zaštite cjepivom da bi ova mjera imala učinkovita, smatra se da bi se ona trebala koristiti samo u slučaju nemogućnosti cijepljenja iz zdravstvenih razloga (npr. radi poremećaja imunloškog sustava, transplatacija organa ili alegija na jaja).

Grupni imunitet se uglavnom odnosi na zarazne bolesti. Ne odnosi se na bolesti kao što je tetanus.

Isplativost

Cjepljenje je ekonomski isplativa preventivna mjera zaštite zdravlja pogotovo ako se usporedi s troškovima liječenja akutnih i kroničnih bolesti. Procjenjuje se da je 2001. rutinsko cijepljenje djece protiv sedam bolesti u SAD-u uštedilo 40 milijardi dolara.

Iako postoje medicinski i znanstevni dokazi da su koristi od cijepljenja, koje uključuju prevenciju oboljenja i smrti od zaraznih bolesti, puno veće od štete koje mogu prouzrokovati nuspojave imunizacije, kontraverze oko cijepljenja postojale su još krajem 18. stoljeća. Protivnici cijepljenja tvrde da su cjepiva neučinkovita i najvjerojatnije opasna, da bi se ljudi trebali oslanjati na održavanje osobne higijene, te da obavezna cijepljenja krše ljudska i religijska prava. Ova argumentacija je uzrok smanjenja procijepljivanja u nekim zajednicama koje su kasnije zahvatile epidemije, nekada i smrtonosnih dječjih bolesti, koje su se mogle spriječiti cijepljenjem.

Uspjeh imunizacijskog programa ovisi o društvenom prihvaćanju cijepljenja kao sigurnog. Problemi s percepcijom javnosti po pitanju sigurnosti cjepiva uglavnom su uzrokovani sljedećim slijedom događaja: neko istraživanje navede da je određena bolest uzrokovana nuspojavom na cijepljenje, objavi se preuranjena izjava o navodnim nuspojavama, inicijalna studija sa znanstvenim podacima nije uključena u raspravu što rezultira poljuljanim povjerenjem stanovništva kojem će trebati godinama da ponovno prihvati određeno cjepivo.

 

 

Kontraverze oko autizma i prekomjernog cijepljenja

Usprkos raširenosti mišljenja i stajališta da neka cjepiva mogu prouzročiti autizam ne postoji znanstveni dokaz koji to potkrijepljuje.

Thiomersal je konzervans za koji neki smatraju uzrkom autizma. 1999. CDC (Center For Disease Control) i Američka Akademija Pedijatara zatražili su od proizvođača uklanjanje živinog derivata tiomersala. Tiomersal je uklonjen iz američkih i europskih cjepiva osim iz nekih cjepiva protiv gripe. CDC i AAP nisu smatrali da bi moglo biti štetnih posljedica ako se preventivno povuče tiomersal. No, njihovo postupanje je prouzročilo pomutnju i kontraverzu. Od 2000. nadalje sve je više navoda da tiomersal uzrokuje autizam i tisuće roditelja su tražili odšetetu od američkog državnog fonda. 2004. Institut za medicinu (IOM) potvrdio je da ne postoji uzročno-posljedična veza između tiomersala i autizma. Stope autizma su ostale u porastu i nakon povlačenja tiomersala iz cjepiva. Trenutno ne postoji prihvaćeni znastveni dokaz da je tiomersal ikakav faktor u uzrkovanju autizma.

 

Prekomjerno cijepljenje

Pojam prekomjernog cijepljenja polazi od pretpostavke da davanje većeg broja cjepiva odjednom može opteretiti ili oslabjeti dječji imunološki sustav i dovesti do neželjenih posljedica i nuspojava. Usprkos znastvenim dokazima koje pobijaju ovu pretpostavku neki roditelji autistične djece vjeruju da je prekomjerno opterećenje cjepivima razlog autizma njihove djece. Kontraverza koja se javila oko količine cjepiva navela je neke roditelje da odgode ili izbjegavaju imunizirati svoju djecu. Ovakvi slučajevi roditeljske loše informiranosti i krivih predodžbi predstavljaju veliku zapreku pri imunizaciji djece.

Ideja o prekomjernom cijepljenju je pogrešna iz više razloga. Usprkos povećanju broja cjepiva i cijepljenja posljednjih desetljeća napredci u izradi cjepiva omogućili su smanjenje imunloškog sadžaja u cjepivima. Ukupan broj imunoloških komponenti u, primjerice, 14 cjepiva koja su se dala djeci u SAD-u 2009. imaju 10% manje sadržaja nego 7 cjepiva iz 1980. Studija objavljenja 2013. nije pronašla uzročno-posljedičnu vezu između autizma i broja antigena u cjepivima za djecu do dvije godine života. Prije 2000. godine rutinsko cijepljenje djece sadržavalo je oko 3000 antigena. Kalendar cijepljenja za 2012. sadržavao je više cjepiva dok je broj antigena kojima su izložena djeca do dvije godine života bio 315. Cjepiva sadrže zanemarivu količinu antigena kada se usporedi s količinom patogena kojoj su djeca prirodno izložena svake godine. Uobičajene dječje bolesti poput upale uha su puno veći imunloški stres nego bilo koje cjepivo ili cjepiva. Istraživanja su pokazala da cijepljenje, čak i uzastopna i višestruka cijepljenja, ne oslabljuje imunološki sustav niti ugrožavaju imunitet. Manjak dokaza u prilog teoriji prekomjernog cijepljenja u kombinaciji s nalazima koji ju izravno opovrgavaju dovode do zaključka da današnje preporuke cijepljenja i kalendari imunizacije ne opterećuju niti oslabljuju imunološki sustav.

 

Aluminij

Spojevi aluminija koriste se kao imunološki adjuvans kojim se povećava djelovanje velikog broja cjepiva. U nekim slučajevima ovi spojevi su u vezi s pojavom crvenila, svrabeža i niske vrućice, no nikada nisu povezani s uzrokovanjem bilo kakvih ozbiljnih nuspojava. Dojenčad tokom prvih šest mjeseci života unese u organizam više aluminija hranom (majčino mliijeko, pripravci za dojenčad) nego putem cjepiva.

Preuzmite kalendar cijepljenja za 2015.